Jedihnice

2015-08-24 20:19:00

Onamo pod sohom nebeskom
pod šakom oblaka teških i tmurnih
đe kućne strehe k’o sablje ledene
promrzlu zemlju peštersku ljube
brvnara jedna, Sulj Pljake, stara
zimama mahnitim prkosi trošna.
Tri je u starine jordamli sina
stasita, jedra, jablana gorska:
Arslan, Kaplan i treći Kurtan –
imena zbore: Lav, Tigar i Vuk
Pohlepani, Nadmeni i Zavidni su.
Tri su hi majke u brda donijele
Devrečanka, Šaranka i Župljanka
suzom pelenu kvasile g’rkom.
Orlovi grabljivi čim merak svežu
D’evojci kojoj, čare joj nema
tamo katanca zaklop ni straže
snijeg ni nevrijeme, ne pomaže.
Brdima mećavom zavijanim
u mrak po nevaktu, krš kijametu
tri sebi djevojke svedoše plahe
u majki svojih jedinu kletvu  
Bahriju, Svilu i Karenfilu.
Još se planinom bahat prolama
na plač je nalik, uzdah il’ jeku.
Smijeha grohot, djetinja piska
prodrma s proljeća krpe sniježne
ništa se drugo vidjet’ ne može.
A tamo u dolini podno sela
vode se velike zgomilale  
malo jezero, na oko pripše
od suza kažu djevojačkih.


Autor: Redžep Škrijelj

poezija