Čim sred dušeka mrijet stade
dok padalicu zvijezdu čekaše svoju
da mu u avliju s neba pa`ne
ugasle oči Hazira starog
ko koturovi zahrđali
po sobi tragahu.
Habit ga igra lempira poče
što ih insanska duša zovu
damari mu se zadnji lede!
S kraja ga ukraj života burnog
san mu varljivi bacat stade.
Za oprost đunaha Svevišnjeg moli
kad ozgor s nebeskog tavana džama
kroz modrog oka mazgalu tijesnu
Prva mu žena, Fifa joj ime
plačnim avazom dževap ište:
što me kukavicu sinju nejaku
po ciči zime pešterske one
s do zuba trbuhom
babu u rod napudi?
Misli ga bolne ledeni vrisak
klapeći iz sna teškog' prijenhu
Ajkune nake - žene mu Druge:
Sarhoš se azgin iz kahvane vrn'o
zube joj biserne rakije šišom
u bijelo grlo sasuo bješe!
Klapi, s dušom se razdvaja jedva
a ozgo piska nesnosna naka
evlada gotovo rođenog muškog
Mrijet mu ne da - ama nikako:
Ženi „veseloj“ Fahriji Trećoj
službene cokule džandarske vrhom
Sina jedvačeka-majkin ponos
Živa u drobu smrskao bješe!